Povijest keramike

Paleolitik (starije kameno doba) je prvo razdoblje u razvoju čovjeka, a traje od otprilike 2 000 000. god. prije Krista pa do oko 10 000. godine prije Krista. Počinje procijenjenim razdobljem uporabe prvih kamenih oruđa od strane prvih hominida. Paleolitska umjetnost, je umjetnost od prije otprilike 32.000 do 11.000 godina, tijekom kamenog doba. Može se podijeliti na dvije glavne kategorije:

• nosive komade, male figurice i dekorirane predmete
• spiljsku umjetnost

Najpoznatiji nalazak is tog doba je Vjestonicka Venera. Procjenjuje se da je stara oko 25.000 godina. Napravljena je od paljene gline i pronadjena na Moravi u Donjim Vjestonicama (Češka Republika). Iz istog vrijemena potiče i Vilendorfska Venera, pronađena u Willendorfu u Donjoj Austriji. Taj kipić predstavlja idol plodnosti-zemlju, majku. Na drugom kraju svijeta, na Japanskim otocima pronadjene su glinene figurine Dogu iz Jomo perioda.

Neolitik je mlađe kameno doba. Ime dobiva od grčkih riječi neos = nov i lithos = kamen. Osnovna obilježja neolitika su razvoj zemljoradničke i stočarske privrede, pojava stalnih ruralnih i protourbanih naselja tj. prijelaz na sjedilački način života, te proizvodnja keramičkog posuđa i drugih predmeta od pečene gline. Umjetnost se ogleda u ukrašavanju keramičkih posuda, figuralne plastike i različitih kultnih predmeta. Prve napravljene glinene posude su pronadjene u Palestini, Siriji i jugo-istočnoj Turskoj u 8. tisućljeću prije Krista.

Lončarsko kolo je izumljeno oko 3200 godina pr.Kr. sastojalo se od koluta pečene gline u koji je u središtu umetnut izdubljeni oblutak kao ležaj. Kolo se rotiralo oko osi utaknute u pod. Ranije se keramika izrađivala pomoću svitaka, a pojavom lončarskog kola proizvodnja keramike je olakšana. Nastaju novi i zahtjevniji oblici keramičkih posuda. Lončarsko kolo bilo je u upotrebi Uruk kulture u Mezopotamiji.

Službena povijest Egipta počinje oko 4000.g.pr.Kr. i ovo prvo razdoblje naziva se preddinastičko doba. Nakon toga dolazi arhaj-ski period (od 3100. do 2686. g.pr.Kr.), a zatim slijedi razdoblje uređenog carstva. U drevnom Egiptu keramika se pojavljuje kao jedna od prvo prihvaćenih umjetnosti. U starom Egiptu keramika se pojavljuje kao jedna od prvo prihvaćenih umjetnosti među Egipćanima. U preddinastičko doba (5000.-3000. g.pr.Kr.) kao dekorativni motiv na keramici koriste se geometrijski oblici.

U 5.tisućljeću pr.Kr. posude su tamne, visoke i izdužene, fino ukrašene. Na crvenkastoj ili smedjoj pozadini Egipćani su u 4.tisućljeću kombinirali životinjske figure sa geometrijskim motivima. U dinastičkom periodu oko 2000.godine pr.Kr. pojavljuju se zanimljivo napravljene posude od fajansa, glazirane tamno zelenom i plavom glazurom izgledajući dapače kao staklo. Egipćani su od fajansa pravili ogrlice, nakit, balegari, lijepe šalice, prenosne figurine ušabti.

Pretpostavlja se da su se u drugom tisućljeću pr. Kr. stala na grčko tlo doseljavati sa sjevera plemena Jonjana i Ahejaca koja su zavladala čitavim podrucjem na kopnu i otocima. Malo kasnije pojavljuje se i pleme Dorana. Svi zajedno nazivaju se Helenima. Nazive Grk i grčki poprimili su kasnije od Rimljana koji su imenom jednog plemena nazvali sve Helene da su Grci.Grčka umjetnost smatra se kulturnim čudom čovječanstva jer se mediteranska umjetnost, a tako i cjelokupna europska umjetnost, zasniva na grčkoj umjetnosti. Grčku kulturu dijelimo na nekoliko razdoblja:

• Arhajska kultura: od dolaska Grka 1100. pa do 500. godine pr. Kr.
• Klasična kultura: od 500. do 323. godine pr. Krista, tj. od perzijskih ratova pa do smrti Aleksandra Velikoga.
• Helenistička kultura: od 323. do 30. godine pr. Kr.

Grčka umjetnost obuhvaća umjetnost koja je nastala na području grčkog kopna, Jonskih otoka, Male Azije i Južne Italije. Razvoj grčke umjetnosti se dijeli kronološki na više stilova:

• Protogeometrijski stil
• Geometrijski stilv
• Arhaika
• Strogi stil
• Klasika
• Helenizam

Dinastija Seldžuk je vladala tjekom XII i XIII stoljeća u Maloj Aziji, Iranu, Iraku i Siriji. U njihovo vrijeme pronadjen je recept za pravljenje porculana. Iranski gradovi Rayy i Kāshān postaju centri proizvodnje za ovu vrstu lijepe keramike. Poslije najezde Mongola u XIII stoljeću, Kašan keramika, pod utjecajem Kine koristi zelenu glazuru. Fantastična kobalt-plava glazura pojavljuje se u Iranu tjekom IX stoljeća. Nekoliko stoljeća se neupotrebljava. Njena popularnost u islamskom svijetu nastaje u periodu izmedju XIV i XVIII stoljeća kao odgovor ljubiteljima plavo-bijele kombinacije glazura u Europi i Kini.

U sjeverno-zapadnom dijelu Male Azije nalazi se turski grad Iznik. Dapače on je glavni keramički centar cijelog osmanlijskog carstva. Tijekom XV stoljeća na sultanovom dvoru pojavljuje se omiljena fritver keramika. Iznik keramika upotrebljava različite arabeske, kombinuje cvijetne motive u kobalt-plavim, tirkiz, ljubičastim i crvenim tonovima. Kubachi keramika potiče iz oblasti sjevero-zapadnog Irana i ima prelijepe dekorirane tanjure. Islamska kultura bogati keramičku umjetnost novim ukrasnim kvalitetima zasnovanim na tehnološkim inovacijama.

U vrijeme neolitika pojavljuje se kultura Jang-šao koju odlikuje slikana keramika. Sjajna crne keramika karakteristična je za kulturu Lung-šan i pojavljuje se u sjevernoj Kini i dolini rijeke Jang ce. Treba istaći značaj gline kao građevinskog materijala u periodu šangskih kraljeva. Tako je šangski glavni grad Čeng-čou bio okružen glinenim zidinama 8 metara visokim i 6,5 km dugačkim. Za izgradnju tog zida upotrebljuje se specijalna tehnika. Glina se nabijala u drvene daske tankim nanosom. Na taj način je izgradjeno mnogo utvrdjenja i zidina u Kini kao npr. 37 km duge i 13 m visoke Pekinške zidine iz perioda dinastije Ming (1368-1644).

Lončarsko kolo se upotrebljavalo u 2.tisućljeću pr.Kr. u periodu Langšanske kulture. U mladjem kamenom dobu kineske vaze su različitih oblika. Susrećemo urne, amfore, krčage…Za grobnicu cara Čhin Šhuangti, 210 g.pr.Kr., napravljeno je 8000 figura od terakote-ljudskih dimenzija. Svaka figura ima preko pola tone. Na modeliranju ove terakotine armije učestvovalo je 770 000 carskih robova i zatvorenika. Izrađivale su se 11 godina i to ručno. Svaki ratnik ima drugačije odijelo. Uradjene su grubim na grubi način u sivkastim tonovima. Otkrivene su 1974.godine i od tada predstavljaju pravo arheološko čudo u svijetu.

Na Korejsku keramiku su najveći utjecaj imali kineska keramika i porculan. Ipak postojale su razlike.U grobnicama Sila vladara (IV-X stoljeće) pronadjeni su različiti glineni predmeti. U periodu Koryŏ (918-1392) i Chosŏn (1392-1910) dinastije se ističe tradicionalno plavo-bijela keramika. Keramika i porculan oduvijek su imali izuzetno velik utjecaj na Koreju.

S krajem zadnjeg ledenog doba i početkom globalnog zatopljenja razvija se jomonska kultura 11.000 godina prije nove ere. Obilježava je prijelaz iz mezolitičkog u neolitički način života i prva industrija keramike u svijetu. Smatra se da je jomonska populacija preteča proto-japanske i Ainu populacije. Sam naziv Jomon za ovo razdoblje, koje je trajalo otprilike od 10.000 do 300 god. pr.n.e., dolazi od vrpčastih ukrasa na keramici tog vremena. Početak Yayoi razdoblja negdje oko 300 godina prije nove ere obilježavaju: obrada zemlje, pravljenje metala i napredna obrada (proizvodnja) keramike. Razdoblje Yayoi završava oko 300 god., kada počinje Yamato razdoblje.

Kaolin je otkriven u sjevernom djelu otoka Kjušu u Ariti u vrijeme Edo perioda. Čisti bijeli porculan, Imari tip (naziv potiče po luci iz tkoje se izvozio vani) postaje popularan u Europi tjekom 17.stoljeća.  Bogata dekoracija na imari keramici je učinila vjeću popularnost japanske keramike od kineske na europskim dvorovima. Krajem perioda EDO (1800-1867) dolazi do promjene i pojavljuje se kakiemon porculan, sa jednostavnijim motivima. Poznata je i Nabešima keramika tkoja po svom izgledu podsjeća na svilu. Vrijedi istaći i mjesto Kutani, centru proizvodnje porculana u istočnom Japanu.

Japanac Shoji Hamada, začetnik suvremene umjetničke keramike Japana, jedan je od vodjećih keramičara 20.stoljeća. Izvršio je utjecaj najviše na englesku keramiku (Bernarda Liča).

Tradicija afričkog kiparstva može nas vratiti natrag u 5.stoljeće pr.Kr. kada su napravljene prve figurine od terakote. U zapadnoj Africi i djelimčno u Nigeriji pronadjeni su najljepši primjeri terakotinih figura. Neke statue imaju svoju vrijednost i starost od 2500 godina. U Ifi su pronadjene terakotine figurine iz perioda 12.-15.stoljeća. arheološka nalazišta u Dženu, Lidenburgu su vrijedna pomjena.

U Ekvadoru, na arheološkim nalazištima iskopana je keramika tkoja datira u godinu 3200.pr.Kr. Prva stilska keramika pojavljuje se u današnoj državi Peru. U povijesti keramike taj stil je čuven pod nazivom Čavin (800-400.g.pr.Kr.) zanimljiv radi pojave jaguara kao motiva. U prvom tisućljeću n.e., na sjevernoj obali Močikanska kultura izradjuje keramiku u klasičnom stilu. Vaze su oblikovane na interesantan način, ukrašene jarkom crvenom bojom sa narativnim motivima. Peruanska keramika oslikava svijet divljih životinja u jarkim pigmentima.

Prva domaća meksikanska lončarija nastaje u 2.tisućljeću pr.Kr. Na obali oceana pojavljuje se Olmska kultura tkoja pravi izdubljene naturalistične figurice. One u kasnijem periodu dobijaju vjeću ekspresivnost, postaju življe i oslikavaju scene iz svakidašnjeg života čovjeka. Centralni dio, Teotihuakanska visoravan interesantna je po izradi vaza sa 3 nožice. U periodu kada se pojavljuju Tolteci karakterištični su crvenkasti pigmenti na oker pozadini. Azteci prvi prihvaćaju abstrakciju kao ukrasni motiv. Od figurica možemo susresti polihromne životinjske i predstave Bogova.

U dolini rijeke Mississippi pronadjena je keramika iz 1.tisućljeća pr.kr.  Za sjevernu Ameriku najveći značaj predstvlja umjetnička keramika SAD. Ona prolazi kroz proces napuštanja tradicionalnih formi posude prema apstraktnim formama, a sa tim zadržava i interes za figurativnu keramiku. Neodbacivši tradicionalne elemente Piter Volkus oličava ovaj trend u kome preovladava apstrakcija. Najsuvremeniji keramičari koriste nadrealne, simbolične, popartističke, naturaliatičke orjentacije sve do tzv. kalifornijske škole.

Povijest prethistorijskih razdoblja u hrvatskim krajevima podudara se s europskom prethistorijom i njezinom periodizacijom. To znači da su se i ovdje, kao i na području današnje Engleske, Francuske, Njemačke, Poljske ili Italije, do drugog milenija pr. Kr. još uvijek polaganim ritmom smjenjivala tisućljetna prethistorijska razdoblja - neolitik, eneolitik, BRONČANO DOBA - dok su razvijenije mediteranske kulture kao egipatska, fenička ili kretska duboko zakoračile u povijest i cjelovito se razvile i već prešle svoj najviši domet. Oba područja današnje Hrvatske - sjeverno, nizinsko plodno ravničarsko s velikim rijekama i južno, maritimno koje pripada jadranskom odnosno mediteranskom krugu - bila su značajna u pretpovijesnom razdoblju za Europu upravo kao tranzitne zone, a ovdašnje kulture igrale su ulogu posrednika razvijenijih maloazijskih (anadolskih iz Trakije), a zatim i egejskih kulturnih utjecaja. Ali u istočno jadranskoj regiji je, takoder, u to doba stvoren i niz osebujnih vrijednosti.