Jedan od najistaknutijih slikara 20. stoljeća. Njegova je darovitost bila izuzetna od najranijeg djetinjstva. U Barceloni, gdje je pohađao školu, kao i u Madridu gdje je bio svakodnevni posjetitelj muzeja Prado, ispitivao je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, kamo napokon stiže u listopadu 1900. godine.
U povijesti slikarstva malo je “državnih udara” koji se smionošću i odjekom mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Picasso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao “Gospođice iz Avignona”, sliku na kojoj je svijet predočio kao u razbijenu zrcalu. Picasso je bio pokretač i inspirator slikarskih smjerova kao što su kubizam i sugestivni ekspresionizam koji predstavljaju pravi revolucionarni obrat u modernoj likovnoj umjetnosti.
Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza: “modru”, “ružičastu”, “kubističku” , zatim “klasičnu”, “nadrealisitčku” i “ekspresionističku”. Gotovo da nema likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio velik. Od 1948.godine stvara zemljane kipove u malom francuskom gradiću Vallauris na Azurnoj obali. Inspiraciju je našao u Mediteranskom svijetu. Za cijeli svoj život oblikovao je više od 3500 glinenih figura predstavljajući borbe bikova, žene, životinje.
Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španjolsku sve dok je na vlasti Francov režim. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti, 8. travnja 1973. godine, živio u Francuskoj.
